utorak, 11. prosinca 2012.

Modà - Ma tu non passi mai


Ho provato ad andare via
Ed affidarmi al vento
Anche se stare lontano da te non mi fa stare meglio
Ho fatto un giro dove dicon che a volte fa piu' freddo
E ho assaporato le specialita' del posto in un piccolo albergo
Dicevan che non nevicava piu' ormai da qualche anno
Ma una mattina al mio risveglio fuori era tutto bianco
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai
Ieri ho litigato con un tizio solo per un parcheggio
E ho ripensato a te che hai sempre odiato quel mio stupido vizio
Da li ho iniziato a camminare senza pensare alla pioggia
Senza pensare al raffreddore tanto quello mi passa...
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai
Dalla finestra dell'albergo qui stanno gia' montando
I festoni del Natale che pian piano sta arrivando
E c'è gia' chi ha prenotato tutte le stanze dell'albergo
Per venire a salutare da qui l'anno che sta passando
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai
Ho parlato con la signora di questo piccolo albergo
Mi ha raccontato tutta la sua storia
Ed io ho fatto lo stesso
Poi ho parlato con il falegname, il prete, l'oste, il barbiere
Mi han detto tutti stai tranquillo tanto ti dovra' passare
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai
Mi hai detto che stare lontani forse ci avrebbe fatto meglio
Da quando tu non mi respiri addosso io sento molto piu' freddo
Mi fermo spesso a ripensare se anch'io ti sto mancando
E se mentre leggi queste righe piangi sorridendo
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai
Ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai, ma tu nn passi mai

Ali ti se više ne vraćaš


Pokušao sam otići
I sebe dati (podariti) vjetru
Čak iako biti daleko od tebe ne čini me bolje
Odputovao sam tamo gdje kažu da je ponekad hladnije
I okusio sam regionalne specijalitete u malom hotelu
Govorili su da nije sniježilo već par godina
Ali jedno jutro, kada sam se probudio sve je bilo bijelo
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš
Jučer sam se potukao s tipom samo zbog mjesta parkinga
I opet sam pomislio na tebe koja si uvijek mrzila tu moju glupu naviku
Od tamo sam počeo da hodam, bez ramišljajući o kiši
Bez ramišljanja da ću se prehladiti, toliko toga mi se događa...
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš
Sa hotelskog prozora već montiraju
Ukrase Božića koji polagano dolazi
I tu je već neko ko je rezervirao sve sobe hotela
Da dođe i pozdravi godinu koja prolazi (odlazi)
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš
Razgovarao sam s gospođom ovog hotela
Ispričala mi je svu svoju priču
I ja sam učinio isto
Onda sam razgovarao s stolarom, sveštenikom, gostioničarem, brijačem
Rekli su mi da se ne brinem (ostanem "hladne glave"), da sve to mora proći
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš
Rekla si mi da nas je možda učinilo boljim to što smo bili daleko jedno od drugog
Sada kade više ne dišeš "na mene", osjećam se više hladnijim
Uhvatim se u razmišljanju da li ti još uvijek nedostajem
I ako, dok čitaš ove riječi, ti plačeš dok se smiješ
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš
Ali ti se više ne vraćaš, ali ti se više ne vraćaš, ti se više ne vraćaš

Nema komentara:

Objavi komentar