petak, 14. prosinca 2012.

Marie Laforêt - Sur le chemin des Andes ( El condor pasa )


Sur le chemin des Andes, il s'en va
Chantant, dans le soir, ses douleurs et ses joies
Et l'aigle noir qui vole dans le ciel
S'arrête un instant ébloui de soleil
La terre qui s'endort en bas
En refermant les bras
Lui renvoie l'écho de sa voix
Sans comprendre pourquoi
Elle s'éteint au loin, au loin
«Mon bel oiseau, je t'en prie, apprends-moi
La joie d'accrocher le ciel à mes doigts »
Mais l'aigle, jamais, ne lui répondit
Son cri se perdit au sommeil de la nuit
La la ah…
Sur le chemin des Andes, il repartit
La nuit engloutit ses chansons et ses cris
La la ah

Na andskim stazama (Kondorov let)

Odletio je, andskim stazama,
Pjevajući, u noći, svoje boli i radosti
Crni orao koji leti nebom
Te se zaustavio na trenutak zablješnjen suncem
Zemlja koja je tonula dolje u san
Prizivajući ga u naručaj
Vraćala mu je odjek njegovog glasa
Bez znanja " Zašto"
On bijaše u daljini, u daljini
"Lijepa moja ptico, molim te, nauči me
Sreći kada se sljubiš s nebom"
Ali orao mi nikada ne odgovori
Njegov krik se izgubio u smiraj dana
La la ah...
Odletio je, opet, andskim stazama,
Noć je progutala njegovu pjesmu i krik
La la ah

Nema komentara:

Objavi komentar