nedjelja, 25. studenoga 2012.

Nek - Io sono qui


Io che salgo a piedi lungo questo pendio
Che non ricordo l'indirizzo di dio
Ed ho riempito di parole il silenzio
Per cogliere il senso di un abbandono
Io che ho preso treni per sentirne il rullio
Per ragionare su un futuro che spio
Anche se il viaggio mi ha prestato altre mani
Sei tu che rimani
E mi pesa quest'assenza questa falsa indifferenza
Smonta i miei alibi fragili forti all'apparenza
Certe volte la distanza può anche essere violenta
Va oltre i miei limiti fisici e non mi da speranza
Io sono qui con te
Io sono qui per te
E resto qui se vuoi
Perché tu qui ci sei
Io tra i mulinelli di un inutile addio
Come una chiesa sconsacrata che ormai
Non ha risposte ma bestemmie tra i denti
E notti perdenti ti voglio quindi
Io scendo dal treno che fa un viaggio non mio
E il cigolare dei rumori è un fruscio
Quella stazione puoi chiamarla perdono
Per quel che può un uomo
Stringo piano le tue mani come fossero gabbiani
Capaci di andare via da un'idea senza più prigioni
Se ti curvi sul mio corpo tesa nel respiro grosso
Se credi negli attimi tu sei già dentro il mio percorso
Io sono qui con te
Io sono qui per te
E resto qui se vuoi
Perché tu qui ci sei
Io sono qui
E resto qui
Ormai
Corre il giorno come un telegramma vedi
Le ore perse sono una condanna credi
E ogni tua protesta fermerò con la mia bocca
Il passato non è niente solo un furto al mio presente
E quindi rilassati stringimi libera la mente
Io sono qui con te
Io sono qui per te
E resto qui se vuoi
Perché tu qui ci sei
Io sono qui
Io sono qui
E resto qui
Perché tu qui ci sei
Io sono qui

Ovdje sam


Ja, koji se penjem duž ove nizbrdice
ne sjećajući se božje adrese
napunio sam tišinu riječima
da bih nadvladao osjećaj napuštenosti.
Ja, koji sam se ukrcao u vlak da bih čuo kotrljanje
da razmislim o budućnosti koju gledam
i iako mi je ovo putovanje posudilo druge ruke,
ti si ona koja ostaje
I teška mi je ova odsutnost, ova lažna ravnodušnost
uništava moje slabe isprike, koje samo izgledaju snažno.
Ponekad daljina može biti nasilna
prelazi moje prirodne granice i ne daje mi nadu
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
U vrtlogu beskorisnog rastanka
Poput oskvrnjene crkve koja već
nema odgovora nego samo psovke u ustima
I u gubitničkim noćima te isto želim
silazim iz vlaka koji putuje tuđi put
i škripa buke je šuštava
ovu stanicu možeš nazvati oproštajem
prema onome što može učiniti čovjek.
Lagano stišćem tvoje ruke kao da su galebovi
koji će poletjeti s idejom o slobodi,
Ako se saviješ uz moje tijelo, duboko udahni
ako vjeruješ u trenutke već si na mom putu
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
Ovdje sam
i ostajem tu
zasad
Dan bježi poput telegrama, vidiš
izgubljeni sati su kazna, vjeruj
i svako tvoje negodovanje ću zaustaviti usnama
Prošlost je ništa do li lopov u mojoj sadašnjosti
i zato se opusti, zagrli me, oslobodi um
Ovdje sam uz tebe
Ovdje sam za tebe
I ostajem tu ako želiš
Jer ovdje si ti
Ovdje sam
Ovdje sam
I ostajem tu
jer tu si i ti
ovdje sam

Nema komentara:

Objavi komentar