nedjelja, 25. studenoga 2012.

Luca Carboni - La Mia Città


La mia città, senza pietà, la mia città
ma come è dolce certe sere
a volte no, senza pietà
mi chiude in una stanza
mi fa sentire solo
Una città, senza pietà, la mia città
non la conosco mai fino in fondo
troppi portoni, troppi cassetti
io non ti trovo mai
tu dimmi dove sei
Adesso dove si va, cosa si fa, dove si va
siamo sempre dentro a qualcosa
un'auto che va o dentro un tram
senza mai vedere il cielo
e respirando smog...
ma guarda là, che cazzo fa, ma pensa te
ma come guida quel deficiente
poi guarda qua, che ora e' già
ma chi ti ha dato la patente
che ti scoppiasse un dente
a te....
siamo sempre di corsa
sempre in agitazione
anche te...
che anche se lecchi il gelato
hai lo sguardo incazzato
La mia città, senza pietà, la mia città
ma come è bella la mattina
quando si accende, quando si sveglia
e ricominciano i rumori
promette tante cose
Ma dimmi dove sarà, prima era qua
c'è un nero che chiede aiuto
dove sarà questa città
E' sparita senza pietà
c'ha troppi muri la mia città
Ma guarda che civiltà la mia città
con mille sbarre alle finestre
guardie giurate, porte blindate
e un miliardo di antifurti
che stanno sempre a suonare
Perché...
c'è chi ha troppo di meno
e chi non si accontenta
e c'è...
chi si deve bucare
in un angolo di dolore
e c'è...
che c'è bisogno di tutto
c'è bisogno di un trucco
Senza pietà, la mia città
"Signora guardi che belle case
però a lei no, non gliela do
mi dispiace signora mia
è tutto uso foresteria"
La mia città, senza pietà, una città
ti dice che non è vero
che non c'è più la povertà
perché è tutta coperta
dalla pubblicità
C'è chi a lavorare
è obbligato a imbrogliare
e c'è...
chi per poterti fregare
ha imparato a studiare
E c'è...
che c'è bisogno di un trucco
c'è bisogno di tutto
e c'è...
bisogno di più amore
dentro a questa prigione.

Moj grad


Moj grad, bez milosti, moj grad
Ali kako je divan nekim večerima,
a ponekad ne, bez milosti
me zatvori u sobu
da se osjećam sam
Grad, bez milosti, moj grad
Nikad ga neću u potpunosti upoznati
Previše ulaza, previše kutijica
Nikad te neću pronaći
Reci mi gdje si
Kamo se sad ide, što se radi, kamo se ide
Uvijek smo unutar nečega
Auto koji ulazi u tramvaj
bez da ikad vidi nebo
i udiše smog...
A gledaj tamo, što dovraga radi, misli na tebe
ma pogledaj kako vozi ta budala
pa gleda ovamo, koliko je već sati
Ma tko ti je dao dozvolu
da ti razbije zub
tebi...
Stalno smo u žurbi
Uvijek u nespokoju
Čak i ti
Čak i kad ližeš sladoled
Imaš uznemiren pogled
Moj grad, bez milosti, moj grad
Ali kako je lijep ujutro
kad se pali, kad se budi
I kad počinje buka
Obećava toliko toga
Ma reci mi gdje će biti, najprije je bio tu
Neki crnac koji moli za pomoć
Gdje će biti ovaj grad
Nestao je bez milost
ima previše zidova, moj grad
Pogledaj kakva civilizacija, moj grad
S tisuću barova na prozorima
Zaštitari, protuprovalna vrata
i milijardu alarma
koji uvijek zvone
Jer...
Ima onih koji imaju previše
i koji nikad nisu zadovoljni
i ima
onih koji se moraju upucati
u kutku boli
i ima...
Onih kojima je sve potrebno
onih kojima je potreban trik
Bez milosti, moj grad
''Gospođo gledaj kako lijepe kuće,
ali vama ne, neću vam je dati
Žao mi je, moja gospođo
sve su zauzeli stranci''
Moj grad, bez milosti, grad
koji ti govori da nije istina
koji govori da nema više siromaštva
Jer je potpuno prekriven
s reklamnim plakatima
Oni koji rade
Su obavezni varati
I oni koji su naučili učiti
da bi te mogli prevariti
I ima onih kojima je potreban trik
kojima je potrebno sve
I potrebno je više ljubavi
U ovom zatvoru

Nema komentara:

Objavi komentar